Ovo je ubojica Jean-Michela Nicoliera. ‘Svejedno mi je hoću li ubiti čovjeka ili kokoš’

Spasoje Petković zvani Štuka u vrijeme rata je imao 18 godina. Upucao je Jean-Michela Nicoliera u potiljak i dahtao kao pas. Iz džepa mu je izvadio zadnjih 20 franaka. Danas šeće Srbijom kao slobodan čovjek

Zvao se Slavko Batik. Na fotografiji snimljenoj 16. studenoga 1991. godine u Proleterskoj ulici u vukovarskoj četvrti Sajmište hoda u pratnji četvorice naoružanih muškaraca. Batika jedva hoda uz pomoć nekakvog štapa dok ga četvorica drže na nišanu. Onako blatnjav i izranjavan zgleda kao da mu je 70 ili 80 godina, ali zapravo ima samo 48. Izmučen je, savim izmrcvaren. Crvenoga lica, s nekakvim ožiljkom na čelu. Kosa kao da mu je poluspaljena, valjda od nekakvog paleža. Sav je blatnjav. Lijeva ruka mu je u zavojima kao i lijevo stopalo.
 – Batik je bio čovjek koji nikome ništa nažao ne bi učinio. Volio se šaliti. Kupce je dočekivao s osmijehom i pričom. Kada se nešto trebalo kupiti u toj prodavaonici, nije se spominjao Gvožđar, nego se govorilo: “Idi kod Slavka.” Mislim da ga je poznavala većina Vukovaraca. Tijekom suđenja pročitao sam da je i sam Slobodan Rajić rekao da je iz grada poznavao Slavka koji nije bio vojno angažiran, nego je bio civil. Kao civil je i nastradao i nestao u svome Vukovaru – kazao je prije nekoliko godina za Večernji list predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i Centra za istraživanje ratnih zločina Danijel Rehak. Batikovo tijelo pronađeno je, kao i Nicolierovo, više od 30 godina nakon zločina. Ubijen je bez milosti.

Na jednoj od snimki dok ispraćaju Batika u smrt kamera hvata i petog srpskog vojnika. To je Spasoje Petković zvani Štuka, čovjek za kojeg će se ispostaviti da je na Ovčari ubio Jean Michela Nicoliera. Posmrtni ostaci Francuza su, neslužbeno doznaju 24sata, napokon identificirani. Spasoje Petković u vrijeme rata je imao 18 godina, zatvorenici s Ovčare zvali su ga Monstrum. Kasnije će se – potpuno nevjerojatno – na beogradskom sudu pojaviti, umjesto kao optuženik, kao svjedok pokajnik u slučaju Ovčara. I odšetati slobodan. Svjedočit će u Haagu i protiv Šešelja. Na beogradskom sudu priznao je tri ubojstva, makar postoje svjedočanstva da je ubio oko 80 Hrvata. Da je on ubojica Nicoliera potvrdio je u njegov suborac.

Dragutin Berghofer Beli, koji je preživio Ovčaru, kaže da se Francuza prvi dohvatio Kemal Đođić Kemo, pisao je Jutarnji list. – Čim je ušao, pitao je gdje je Francuz. Jean je odmah istupio. “Dođi, majku ti ustašku, Kemo će ti pokazati”, rekao je i onda ga tukao palicom, a mi smo svi morali gledati kako mladi Jean vrišti i plače od bolova. Svi smo plakali, pa i ja – posvjedočio je Beli.

Kažu da je Francuz bio prva od 262 žrtve Ovčare. Štuka ga je upucao u potiljak iz pištolja. Iz džepa mu je izvadio zadnjih 20 franaka. O tome su na beogradskom sudu svjedočili osuđenici za zločin na Ovčari Miroslav Đanković i Nada Kalaba.

Izveo je petoricu. Kad se vraćao, dahtao je kao pašče i govorio mi kako ih je ubio. Nisam čuo pucnjeve, ali mi se on sam hvalio. Jedan od ubijenih bio je i neki Francuz. Kasnije mi je Štuka rekao da je Nadi Kalabi poklonio 20 franaka s posvetom – svjedočio je Đanković. Kalaba je potvrdila da je primila novčanicu.

U Srbiji započet proces protiv dvanaestorice zbog zločina na Ovčari je prvom presudom  okončan 2009. godine, a tek u siječnju 2018.  godine i drugostupanjskom. Četvorica su oslobođena zbog nedostatka dokaza, a osmorica osuđena kaznama u trajanju od pet do maksimalnih 20 godina. Jedan od ključnih dokaza tužiteljstvu bio je iskaz pokajnika Spasoja Petkovića zvanog Štuka, koji je tijekom postupka priznao tri ubojstva, pisao je Jutarnji list 2018. godine. 

Nicolierov brat, Paul, nazvao je jednom prilikom telefonom Petkovića u njegov dom u Vognju nedaleko od Rume. – Ja sam se predstavio. Nije rekao ništa. Samo šutnja. Onda je spustio slušalicu. Tako je završio razgovor – rekao je Paul Nicolier za Jutarnji 2018.

Monstrum Štuka 1991. godine je dao i intervju Srbijanskom tjedniku “Intervju”. U rubrici koja se trebala zvati zločinci Vukovara, ali zvala se Heroji. Nezamislivo. – Ja sam običan, prosječan vojnik. Da mi je netko u prosincu prošle godine rekao da ću se boriti i ubijati, prebio bih ga. U to vrijeme sam razmišljao samo o djevojkama i kako ću upisati višu Kriminalističku školu u Zemunu. A sada… “Sada mi je sasvim svejedno hoću li ubiti čovjeka ili kokošku. Mogao bih ubiti i tebe kada bi mi digao živac. Ovdje sam naučio ubijati jer drugačije ne bih mogao preživjeti. Ovdje su ginuli oni koji su se bojali. Tko se nije plašio, ostao je živ. Ja sam 12 puta trčao na snajper i ništa. Neće me metak. Jači sam od sudbine (…) “Ustaše su bili veoma dobri momci. Nimalo naivni, kao što su neki pričali, ali ih je bilo i drogiranih. Kad ih uhvatiš, međutim, mnogi su plakali i molili. Ove zavoje što vidite po zglobovima… To nije rana, otekli su mi zglobovi dok sam ih tukao, obične kukavice. A bilo ih je iz svih krajeva Hrvatske, iz Zagreba, Samobora, Našica, Vukovara, a najžešći su bili oni iz Hercegovine. Našli smo i jednog snajperistu Francuza, nekakve crnce i Šiptare. Ipak, među njima je bilo razlike. MUP-ovci su se htjeli predati, oni su se i drugačije ponašali. Zenge, ti plaćenici, oni su tjerali do kraja… – rekao je Nicolierov ubojica koji danas šeće slobodan sa statusom svjedoka pokajnika. Kakav monstrum!

izvor: Expres