Cyberbullying u Bosni i Hercegovini: ozbiljan problem i ogledalo društva

Bosna i Hercegovina, poput mnogih zemalja, suočava se s rastućim problemom digitalnog nasilja, poznatog kao cyberbullying. Iako je najčešće povezano s mladima, učestali su i slučajevi u kojima su žrtve odrasle osobe ili profesionalci, a cilj je ismijavanje, prijetnje ili širenje lažnih informacija putem interneta.

Istraživanje u srednjim školama u Sarajevu pokazalo je da je 21% učenika iskusilo cyberbullying 1 do 5 puta u posljednje tri godine, dok je 7% doživjelo nasilje 5 do 10 puta, a 8% više od 10 puta. Zanimljivo, 67% žrtava bile su djevojke, dok je 33% činilo mladiće.

UNICEF-ovo istraživanje otkrilo je da je 55% djece u BiH iskusilo neki oblik nasilja u školskom okruženju, a 70% tih slučajeva ostalo je neprijavljeno zbog straha od odmazde, srama ili nepovjerenja u institucije.

Zabilježeni su i tragični slučajevi odraslih koji su pod pritiskom digitalnog zlostavljanja doživjeli ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje.

Tragičan slučaj iz 2022. godine: 22-godišnji mladić iz BiH oduzeo je život nakon što su njegovi zlostavljači objavili snimku na kojoj traži posao, ismijavajući ga na TikToku i YouTubeu. Ovaj incident izazvao je šok i pozive za jačanje zakona protiv cyberbullyinga.

Cyberbullying nije samo psihološki problem – to je indikator društvene neosjetljivosti. Ako zajednica ne reagira, ako zakoni ne štite, a institucije šute, tada se stvara kolektivna neodgovornost. Svaka objava ili napad koji prođe neosnaženo pojačava poruku: “Nisam siguran, ali i da jesam, netko drugi će rješavati problem.”

Cyberbullying može se manifestirati na različite načine: Širenje neistinitih informacija ili tračeva putem društvenih mreža. Objavljivanje kompromitirajućih fotografija ili videa s ciljem ismijavanja ili sramoćenja. Slanje prijetećih ili uvredljivih poruka putem aplikacija za dopisivanje. Lažno predstavljanje ili hakiranje računa kako bi se nanijela šteta osobi.

Posljedice ovih oblika nasilja mogu biti ozbiljne i dugoročne: Mentalno zdravlje: povećan rizik od depresije, anksioznosti i suicidalnih misli, smanjenje koncentracije i interesa za školu. Socijalna izolacija: povlačenje iz društvenih aktivnosti i smanjenje samopouzdanja.

Digitalni prostor je danas novo “javna scena” – mjesto gdje identiteti postaju ranjivi. Svaka montaža, meme ili uvredljiva objava postaje dokaz nemoći institucija da zaštite građane. Kada država ne može zaštititi niti pojedinca u javnoj funkciji, to šalje jasnu poruku: privatnost i dostojanstvo građana nisu zajamčeni.

Cyberbullying je više od problema žrtava i počinitelja – to je problem cijelog društva. Toleriranje i ignoriranje nasilja vodi u normalizaciju agresivnog ponašanja i uči mlade da je online zlostavljanje “dozvoljeno” ili “bezopasno”.

Zaštita od digitalnog nasilja zahtijeva više od tehničkih rješenja – potrebna je kulturna promjena, svijest o etici, empatiji i vrijednosti međusobnog poštovanja.

Što možemo učiniti?

Edukacija i prevencija: programi u školama o sigurnosti na internetu i prepoznavanju digitalnog nasilja.

Jačanje zakonskog okvira: specifični zakoni koji definiraju cyberbullying i propisuju sankcije.

Podrška žrtvama: besplatne i anonimne linije za prijavu nasilja te psihološka pomoć.

Odgovornost platformi: društvene mreže moraju uklanjati sadržaje koji promiču nasilje ili mržnju.

Cyberbullying je ogledalo društva: pokazuje gdje institucije zakazuju, gdje zajednica šuti, a gdje pojedinci ostaju ranjivi. Prevencija, edukacija, zakonodavstvo i odgovornost svakog korisnika interneta ključni su koraci u stvaranju sigurnijeg digitalnog prostora.

Da bismo stvorili sigurniji digitalni prostor, ne smijemo čekati katastrofu da bi reagirali. Potrebna je preventivna akcija, edukacija, zakonodavna regulativa i, prije svega, odgovornost svakog korisnika interneta.

Piše: Sanja S.K.