Taj sustav nije nastao spontano, već se održava na vrlo dobro osmišljenom sustavu preusmjeravanja javnog novca u privatne džepove, a jedan od najvažnijih kanala za taj tok novca je sustav javne nabave.
Prema riječima novinara koji godinama istražuju ovu temu, ali i poštenih političara koji razumiju problem za građane koji ovaj sustav korupcije predstavlja, javna nabava je sama srž i središte političke korupcije koja praktički generira kadrovsku politiku i usmjerava cijelu administraciju kako održati postojeći sustav, umjesto da ga poboljša u javnom interesu.
Denis Đidić, urednik Detektora, čiji se novinari godinama bave razotkrivanjem ovog korumpiranog sustava, slaže se s navedenom tvrdnjom i dodaje da korumpirane javne nabave generiraju selekciju političkih kadrova koji potom održavaju takav sustav na životu.
„U takvom sustavu postoji negativna selekcija političara jer oni koji odbijaju sudjelovati u tim mrežama vrlo brzo ostaju bez podrške stranačkih struktura, financijskih kanala ili pristupa centrima donošenja odluka. Sustav počinje favorizirati poslušne, a ne sposobne. Čak i političari koji u početku možda nemaju namjeru sudjelovati u koruptivnim radnjama, suočavaju se s pritiskom interesnih skupina koje financiraju kampanje, kontroliraju dio stranačke infrastrukture ili imaju utjecaj putem javnih poduzeća i natječaja“, ističe Džidić.
Analiza Detektorovih tekstova, kao i drugih medija koji su se bavili problemom korupcije u javnoj nabavi, jasno pokazuje da sustav političke korupcije u Bosni i Hercegovini nije nimalo slučajan i ne radi se samo o lošim pojedinačnim kadrovima, već o sustavu koji u osnovnoj strukturi funkcioniranja generira loše kadrove i obeshrabruje ili obesmišljava svaku inicijativu koja bi na kraju dovela do drugačijeg ishoda.
Đidić navodi da je Detektor objavio dokumentirane i obrađene primjere u kojima jedna te ista tvrtka dobiva milijunske ugovore, često uz minimalnu konkurenciju ili uvjete natječaja prilagođene unaprijed poznatim ponuđačima.
„Takvi sustavi čine politiku ovisnom o izvlačenju javnog novca, jer se dio tog novca vraća kroz političku podršku, kampanje ili održavanje mreže lojalnosti“, naglašava.
Zašto je reforme teško provesti
Saša Magazinović, zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu BIH, jedan je od rijetkih političara koji ne samo da razumije uzrok problema, već i predlaže konkretna rješenja za njegovo rješavanje. Međutim, svi pokušaji prije ili kasnije naiđu na zid.
Magazinović na konkretan način ističe kako sustav održava privid normalnog funkcioniranja, dok u praksi izravno doprinosi jačanju korupcije.
„Postoji primjer gdje je direktor tvrtke dao poznaniku ili prijatelju posao vrijedan preko 200.000 maraka bez ikakvog javnog poziva. Taj slučaj je prijavljen i osuđen je na novčanu kaznu od 110 maraka. Drugi primjer odnosi se na nabavu goriva. Kršeći odgovarajuća pravila Zakona o javnoj nabavi, provedena je nabava goriva vrijedna preko dva milijuna maraka. To je dokumentirano, prijavljeno i osoba je kažnjena s 300 maraka, a tvrtka je također kažnjena s novčanom kaznom. simboličnim iznosom. Nakon što se ta kazna plati, nemoguće je biti kažnjen za isti prekršaj, što znači da nitko ne može biti procesuiran“, objašnjava Magazinović.
Kako bi pokušao stati na kraj ovim i sličnim zloupotrebama, Magazinović je u suradnji s Tužiteljstvom Bosne i Hercegovine i Agencijom za javne nabave predložio izmjene Kaznenog zakona i Zakona o javnim nabavama. Jedna od izmjena odnosi se na povećanje iznosa plaćanih kazni, kako bi se spriječili ovakvi primjeri gdje se svjesno krši zakon i svjesno plaća simbolična kazna, a zatim i kako bi se spriječilo ponovno pokretanje postupka pod izlikom da se za isti prekršaj ne može dva puta procesuirati. Oba prijedloga su usvojena u Zastupničkom domu, a prije nekoliko dana prvi put su se pojavila i u Domu naroda, gdje je SNSD spriječio njihovo glasanje napuštanjem sjednice.
Cijena korupcije za građane i institucije
Zašto takve i slične rijetke inicijative rijetko postaju zakoni i zaživljavaju u praksi, iako se deklarativno ili simbolički usvajaju u institucijama, Magazinoviću je potpuno jasno - postoji interes poslovanja i politike u trenutnom sustavu da opstane.
„Upravo je to razlog zašto su se svi najcrnji ljudi u ovoj zemlji, i s poslovne i s političke strane, ujedinili kako bi zaustavili ove zakone. Naravno, nepopularno je to javno činiti i njihovo protivljenje zakonu bilo je vrlo malo vidljivo kroz nekoliko govora raznih stručnjaka. Međutim, ono što nije vidljivo, a što se događa, jest ogromno zagovaranje i korištenje političkih i financijskih interesa kako bi se utjecalo na zastupnike da to zaustave“, tvrdi Magazinović.
A Tanja Topić, politička analitičarka iz Banje Luke, smatra da je zlouporaba u sustavu javne nabave sama srž političke korupcije.
„Druga dimenzija je da se korupcija generira kroz javne nabave, to je činjenica da se u Bosni i Hercegovini vrlo malo slučajeva korupcije procesuira. Jednostavno, takve priče su javnosti poznate kroz istraživačke priče određenih medija i novinara, poneko revizorsko izvješće, dok pravosuđe okreće glavu od njih. To je način na koji su se pojedinci enormno obogatili, uništili svaku iluziju o vladavini prava, prebacili ogromno bogatstvo na otoke poreznih oaza, te otuđili javnu imovinu, registrirajući je kao privatno vlasništvo“, ističe Topić.
Najveći izazov je što očito svi znaju da je javna nabava veliki problem, ali nitko ne uspijeva pronaći način da zaustavi ovaj korumpirani sustav.
Šteta od korupcije ne mjeri se samo novcem
Đidić upozorava da najveća šteta nije materijalna, već da se institucije urušavaju.
„Kada se politički opstanak veže uz pristup javnoj nabavi, političari postaju manje odgovorni građanima, a više centrima moći koji kontroliraju novčane tokove. Tada javne funkcije više ne služe javnom interesu, već očuvanju sustava iz kojeg se financira politička moć“, naglašava Đidić.
Magazinović je istaknuo još jedan veliki problem - kako senzibilizirati građane da je to nešto što ima utjecaj na njihov svakodnevni život. Naime, ljudi često znaju da korupcija postoji, ali teško je mogu zamisliti kao nešto konkretno, što izravno utječe na njihove živote.
Magazinović kaže da kada javno govori o toj temi, pokušava problem zlouporabe javne nabave svesti na nešto što ljudi mogu lako razumjeti.
Jedan od načina na koji se to ilustrira je priča oko Plana rasta EU i mogućeg gubitka dvije milijarde maraka, koje bi zemlja trebala dobiti ako provede europske reforme.
„Već imamo dvije milijarde koje su nam dostupne u našem proračunu - samo što one ne završavaju na projektima koji koriste ljudima ove zemlje, već u privatnim džepovima, jer postoje procjene da se godišnje kroz javne nabave ukrade milijarda maraka“, upozorava.
