Lovac među svecima- sv. Hubert

I ove će godine brojni lovci 3. studenog obilježiti dan Sv. Huberta, zaštitnika lovaca. Osim što je svetac, on je i zaštitnik lovaca, šumara, kinologa i optičara, a spominje se često i kao iscjelitelj bjesnoće te zaštitnik grada Liègea. Danas su nam poznate dvije legende o sv. Hubertu.

JELEN I UKAZANJE
Prema prvoj legendi Sveti Hubert se rodio sredinom 7. stoljeća kao sin Bertrama od Aktivanije te je živio na dvoru franačkog kralja Dietricha III, a kasnije na dvoru svog ujaka Pipina od Heristala. Jednog dana, a predaja kaže se da je to bilo Veliki petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen među čijim je rogovima bilo ukazanje Kristova lika (ili križa, prema nekima). Istodobno s neba začuo se glas koji mu je naložio da ode u Liege (Luttich) do biskupa Lamberta (koji je kasnije proglašen svecem). Ovaj ga pošalje Papi u Rim. U to doba javio se Papi anđeo s viješću da je biskup Lambert umoren, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca.

Taj pustinjak je bio sv. Hubert koji je od Pape dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću. Isto tako je njegova biskupska štola imala moć da liječi od bjesnoće, čak i poslije njegove smrti.

Mrtvo Hubertovo tijelo prenijeto je iz Liegea u opatiju Andin koja se kasnije prozvala Sv. Hubertus. Za reformatorskih ratova, bila je ta opatija 6 puta pljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo Sv. Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo na skrovitom mjestu zakopali.

TIJELO NETAKNUTO NAKON STOTINU GODINA
Prema drugoj legendi postao je sveti Hubert zaštitnikom lovaca na sljedeći način. Čak 98 godina poslije njegove smrti, a na dan 3. studenog, izvađeno je njegovo tijelo iz dotadašnjeg počivališta u Liegeu i preneseno u opatiju Andin. Prigodom iskapanja ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacio se on i njegova pratnja na koljena, a kad je sprovod mimo njih prošao, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni.

Od tog trena postalo je mjesto Arden (kasnije St. Hubertus) hodočasno mjesto za tisuće i tisuće pustinjaka i lovaca koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene i odstreljene divljači. Lovci koji radi udaljenosti nisu mogli donositi divljač sjećali su se svog zaštitnika tako da su na dan prijenosa njegova tijela polazili u lov, a kod zajedničkog stola slavili njegovu uspomenu.

Opatija St. Hubertus stajala je pod zaštitom francuskih kraljeva kojima su morali opati svake godine donijeti sedam hrtova i jednog sokola. Donosiocu je bio predan dar od 100 talira u korist crkve St. Hubertus. Kada je započelo hodočašće grobu sv. Huberta, nastala je i legenda da je svetac u svojoj mladosti bio strastven lovac.