Mediji vs. influenceri: Tko danas zaista drži pažnju publike i koga se političari više plaše?

“Mislim da je jako dobro što se Reuters ove godine u svom istraživanju, koje objavljuje od 2012. i koje vrlo uspješno predstavlja određena predviđanja za godine koje dolaze, pozabavio tehnološkim aspektom razvoja medijske industrije. Institut se već nekoliko godina bavi aspektom tehnološkog razvoja, posebno za integraciju generativne umjetne inteligencije, alata i softverskih rješenja u medijske redakcije, u rad medija, ali i svih ostalih producenata, odnosno kreatora sadržaja. Došlo se do točke u kojoj se ta promjena više ne može poreći. Ona je ovdje pred nama, zahtijevajući određene prilagodbe o kojima će se morati odlučiti izdavači, vlasnici, medijski dužnosnici i sami mediji koji rade kao freelanceri. Ono što je najvažnije jest da ovo istraživanje uspostavlja dva smjera koja će značajno značiti dodatne pritiske za medije. I mislim da je posebno važno naglasiti da je, bez obzira na sve te pritiske, jedan od njih tehnološki razlog, generativna umjetna inteligencija, koja se često integrira bez znanja, vještina, bez smjernica o tome kako je koristiti u redakcijama, bez financijskih sredstava koja bi omogućila učinkovitu integraciju takvih alata u rad redakcija kako bi se oslobodilo…“ vrijeme za stvaranje nekog originalnog, kvalitetnijeg sadržaja. Istovremeno, rastuća industrija kreatora sadržaja, influencera na štetu medijske industrije. U svemu tome živimo sa spoznajom da se moramo prilagoditi, da moramo pronaći načine, strateški određene načine, kako se nositi s tim pojavama, a istovremeno i shvaćanjem da je apsolutno nužno osigurati da profesionalni mediji opstanu u ovom dobu. To je ono što znači najvažnije pitanje, a to je opstanak profesionalnih medija, slobodnih, javnih, neovisnih medija, lokalnih medija, medija zajednice, medija koji se u ovom dobu kada imamo sve bržu proizvodnju sadržaja zapravo vraćaju tim osnovnim postulatima medijske industrije kada su kredibilitet i integritet važni. I to je ono čime se izvješće zapravo najviše bavi i na to izvješće najviše upozorava, odnosno da se treba prilagoditi, ali da trebamo uzeti u obzir i koja je cijena toga“, naglasio je Mrkić.

Mustafagić je govorio o onkološkom slučaju u Tuzli, o kojem mediji izvještavaju godinama, ali kada je on, kao influencer, počeo govoriti o problemu i pokrenuo akciju, vlasti su jedva reagirale.

“Neki novinari su mi pripisali određenu dozu krivnje, rekavši da sam ja kriv što me premijer pozvao na intervju, unatoč tome što o tome pričaju i izvještavaju godinama. Ali to samo pokazuje koliko se donositelji odluka negdje boje influencera, a koliko se, nažalost, mediji ne boje. Moram reći da medija, barem kod nas, siguran sam da neće biti zasićenja, jer influenceri saznaju iz medija. A mediji su mediji za influencere, prije svega, jer sam za taj slučaj saznao putem medija. Da nije tradicionalnih medija, nikada ne bih znao za to“, rekao je.

Vjeruje da ljudi žele više vidjeti emocije i da su one u strogom obliku.

“Žele se poistovjetiti s nekim, žele vidjeti da majica koju nose nije savršena. Kao kod voditelja u emisiji, da sve nije savršeno podešeno kakvo jest. Mislim da su zato najgledanije emisije one koje nisu ultraformalne, već opuštenije. Naravno, postoje emisije koje zahtijevaju, poput dnevnih i informativnih emisija, određenu dozu realnosti, ali ljudi žele emocije kojih možda nema na televiziji“, rekao je Mustafagić.

Smatra da je potrebno izaći iz “forme kutije”, a otkrio je i da bi, primjerice, političare pitao “koja im je omiljena pita”.

“Osoba koja ima hrabrosti izaći iz te forme imat će veliki uspjeh“, rekao je.

izvor: n1info.ba