Mustafa Cerić ponovno u središtu pažnje zbog izjava o RS-u

U Bosni i Hercegovini godinama gledamo isti politički spektakl: entitetsko vodstvo RS-a, uz otvorenu ili prešutnu podršku Beograda, svakodnevno vrijeđa, negira i omalovažava državu Bosnu i Hercegovinu. I to ne kao iznimku, već kao program. Njihova politika nije „stav“. Njihova politika je projekt demontaže Bosne.

I dok se Bosna trudi biti normalna država, oni rade jednu stvar: stvaraju krizu, blokiraju institucije, prijete secesijom i svaki dan ponavljaju istu poruku: „Bosna nema budućnosti.“ To nije politika. To je napad na državu.

I zato je krajnje vrijeme da se jasno kaže: Bosna ne može opstati ako stalno trpi vlastito poricanje. Država koja stalno objašnjava da ima pravo na postojanje — već je dovedena u ponižavajući položaj. Najveća greška bosanske politike posljednjih godina bila je sljedeća: pokušaj „pacifikacije“, „razumijevanja“, „prevođenja“, „interpretacije“ i „prilagođavanja“ antibosanske politike. A istina je jednostavna: s poricanjem države se ne pregovara. Mir se ne gradi nagrađivanjem ucjene.

Milorad Dodik ne govori protiv Bosne „ponekad“. On govori protiv Bosne svaki dan. I to nije „folklor“. Ovo je politička agenda koja ima cilj: da Bosna postane slaba, paralizirana, disfunkcionalna – i na kraju nestane. Ako netko otvoreno kaže da država ne postoji, onda je jedini ozbiljan odgovor države: nećete postojati kao mehanizam koji uništava tu državu.

Zato je izjava ministra obrane Zukana Heleza, da je došlo vrijeme za ozbiljnu raspravu o ukidanju entiteta, potpuno opravdana i državnička. Jer kako drugačije odgovoriti na permanentnu secesionističku histeriju? Kako drugačije odgovoriti na stalno negiranje države? Kako drugačije odgovoriti na sistemsku blokadu institucija? Ne možete graditi državu s dijelom sustava koji radi protiv države.

RS, kakva je danas, nije „jamstvo mira“, već motor političke agresije protiv Bosne iznutra. Ponaša se kao država, ima svoj režim, svoje vanjskopolitičke ambicije, svoju propagandu i jednu osnovnu funkciju: osigurati da Bosna nikada ne bude stabilna. Ovo nije multietnički kompromis. Ovo je institucionalizirana ucjena.

A vrhunac licemjerja je kada se antibosanska politika predstavlja kao „obrana prava“, dok u praksi brani rezultate nasilja i ratnog projekta. Bosna ima nešto što antibosanska politika nema: moralnu i pravnu osnovu. Genocid u Srebrenici je međunarodno presuđen. To nije „naracija“. To je civilizacijska činjenica. I zato je potpuno neprihvatljivo da se danas, trideset godina nakon agresije i zločina, Bosna ponaša kao da mora paziti da ne „uznemiri“ one koji je poriču. Ne! Bosna mora prestati biti talac.

Ne postoji međunarodnopravni argument za nestanak bosanske države. Ne postoji pravna osnova za „srpski svijet“, niti za fantazije o „Velikoj Srbiji“. To su ideološki slogani, a ne zakon. To su ambicije, a ne legitimitet.

Bosna nije obvezna živjeti u režimu stalne prijetnje samo zato što ju je Dayton takvom učinio. Dayton je bio mirovni sporazum, a ne doživotna kazna. To nije sveto pismo, već politički okvir koji se mora razvijati – ili ćemo biti progutani vlastitim slabostima.

Vrijeme je da se to kaže naglas: Bosna mora postati funkcionalna država. A funkcionalna država ne može imati entitet koji svaki dan radi na tome da je uništi.

Ukidanje RS-a kao političkog instrumenta negacije Bosne nije napad na Srbe, na pravoslavlje ili na identitet. To je napad na politiku koja Srbe koristi kao ljudske štitove za vlastitu secesionističku agendu. Bosna mora ponuditi Srbima u Bosni sigurnost, jednakost i mir – ali ne smije dopustiti da se njezina država uništi u njihovo ime.

Napisao: Mustafa Cerić, izvor : Slobodna Bosna