Glavna akterica ove priče je Zeničanka Sanela Trozo, koja tvrdi kako je u svojoj kući proživjela čak četrdeset godina, a da joj za to vrijeme na adresu nikada nije stigao niti jedan jedini račun za potrošenu električnu energiju, niti su je posjetile nadležne kontrole.
Danas, nakon četiri desetljeća života izvan sustava, Sanela se našla u potpunom mraku.
Struja joj je isključena, a ona se bori s birokracijom pokušavajući pronaći zakonit način za uvođenje legalnog priključka kako bi osigurala minimalne uvjete za normalan život.
Četiri desetljeća bez kontrole i očitavanja brojila
Kako je Sanela otvoreno ispričala pred kamerom Srećka Stipovića, tijekom proteklih 40 godina nitko od djelatnika elektrodistribucije nije dolazio očitati stanje niti provjeriti priključak u objektu. Iako su unutar zgrade postojala stara brojila, ona uopće nisu bila u funkciji, a električna energija je do objekta stizala izravnim priključkom s mreže.
Sugovornica iskreno priznaje da se struja godinama koristila nelegalno, ističući kako je u identičnoj situaciji bio i njezin prvi susjed. Međutim, nakon što je susjed uspio proći kroz proceduru, regulirati svoj status i legalizirati priključak, njemu je opskrba nastavljena. S druge strane, Sanela je ostala bez napajanja, čime je započeo njezin tromjesečni život u mraku.
Birokratski zid: Život u gradskom vlasništvu bez papira
Sanela naglašava kako njena namjera nije izbjegavanje plaćanja komunalnih obveza te da želi postati redoviti platiša.
Glavna prepreka s kojom se suočava jest stroga dokumentacija koju elektrodistribucija zahtijeva za izdavanje novog, legalnog priključka.
Naime, kuća u kojoj Sanela borivi više od 40 godina i na čijoj adresi ima uredno prijavljeno prebivalište, nalazi se u vlasništvu Grada Zenice. Zbog specifičnih okolnosti, ona ne posjeduje službeni ugovor o najmu niti bilo koji drugi pravni dokument kojim bi pred institucijama dokazala pravo korištenja tog prostora. Bez tog papira, sustav je ne prepoznaje, a njezini zahtjevi ostaju blokirani u birokratskom krugu.
Teška svakodnevica onkološkog pacijenta
Posljednja tri mjeseca za Sanelu znače povratak u davna vremena i borbu za golu egzistenciju. Svakodnevne kućanske poslove obavlja u improviziranim uvjetima ispred kuće. Vodu za osnovne potrebe grije na otvorenoj vatri u dvorištu, dok na isti način u velikim loncima kuha hranu i ručno pere rublje.
Ova ionako teška situacija dodatno je opterećena njezinim narušenim zdravstvenim stanjem. Sanela je, kako navodi, onkološki pacijent, a preživljava od skromnih i nesigurnih prihoda koje ostvaruje skupljanjem sekundarnih sirovina. Unatoč teškoj svakodnevici pod svijećama i hladnim zidovima, Sanela se nada da će nadležne službe uvažiti njezinu specifičnu situaciju te da će uz pomoć alternativne dokumentacije uspjeti dokazati dugogodišnji boravak na toj adresi i konačno dobiti legalno svjetlo u svom domu.
