Stabilnost bez napretka: Bosna i Hercegovina ostaje nedovršena misija EU na Balkanu

Trideset godina kasnije, Bosna i Hercegovina i dalje živi u miru, ali njezin model upravljanja iz 1995. jedva da se promijenio. Dužnosnici i analitičari sada tvrde da stagnacija manje proizlazi iz Daytonskih ograničenja, a više iz nemogućnosti EU da ponudi vjerodostojan put naprijed – što ostavlja reforme zaustavljenima, a obećanja o proširenju neizvjesnima.

Međunarodna zajednica je 1995. godine očajnički željela okončati rat u srcu Europe u kojem su poginule stotine tisuća ljudi. Mirovni sporazum, postignut nakon tjedana mukotrpne diplomacije u bazi američkih zračnih snaga u ruralnom Ohiju, službeno je okončao rat 21. studenog te godine.

Međutim, Dayton je bio zamišljen samo kao privremena mjera za prekid borbi. Njime je uspješno okončan rat, vraćen teritorijalni integritet i omogućen povratak izbjeglica.

Sporazum je također stvorio strukturu koja veže moć za etničke blokove, čineći ustavne promjene gotovo nemogućima i nagrađujući političke elite koje profitiraju od trajne podjele.

Za mnoge u Bruxellesu pitanje više nije je li Dayton bio nužan, već je li EU postala jamac sustava koji se ne može reformirati.

Tri predsjednika

Sporazum, koji su uglavnom ispregovarale Sjedinjene Američke Države, a podržala ga je EU, stvorio je složenu ustavnu strukturu.Bosna i Hercegovina službeno ima dva entiteta, Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku.

Mirovnim sporazumom je također uspostavljeno tročlano predsjedništvo s jednim bošnjačkim, jednim srpskim i jednim hrvatskim članom, što je isključilo sve ostale etničke manjine iz obnašanja najviših dužnosti.

Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja u Europi čiju unutarnju politiku nadgleda međunarodni autoritet. Visoki predstavnik, kojeg imenuje Vijeće za provedbu mira, ima široke ovlasti za smjenu dužnosnika i nametanje zakona. Danas tu ulogu obnaša Christian Schmidt, bivši njemački ministar poljoprivrede.

Prije nekoliko godina, Schmidt je kritiziran zbog promjene izbornih zakona dok su birači još bili na biralištima, što je istaknulo nedemokratsku prirodu pretjeranog međunarodnog sudjelovanja.

Proširenje EU bez zamaha

Bosna i Hercegovina je formalno zemlja kandidatkinja za EU. Međutim, u praksi je njezina kandidatura zaustavljena.

U najnovijem izvješću Europske komisije o proširenju, Bosnu i Hercegovinu rangiralo je među najslabijima u regiji u područjima kao što su upravljanje, zakonodavni učinak, vladavina prava i prostor za civilno društvo, što također signalizira zaostajanje napretka u pravosudnim, upravnim i antikorupcijskim reformama.

Financijski, Bosna i Hercegovina prima značajnu potporu EU: 309 milijuna eura putem Instrumenta za pretpristupnu pomoć u 2024.; 1,104 milijarde eura bespovratnih sredstava Investicijskog fonda Svjetske banke od 2009.; i indikativnih 976,6 milijuna eura putem Plana rasta EU.

Ipak, ova potonja alokacija smanjena je za 10% jer Bosna i Hercegovina nije na vrijeme podnijela svoju Agendu reformi – znak političkog sustava koji ne može ispuniti očekivanja čak ni kada financiranje ovisi o tome.EU je izglede Bosne i Hercegovine za pridruživanje vezao za dugi popis pravosudnih, administrativnih, ekonomskih i ustavnih reformi.

Međutim, politička struktura stvorena Daytonom pokazala se nesposobnom za provedbu velikih promjena, stvarajući trajnu neusklađenost između očekivanja EU i institucionalnih kapaciteta Bosne i Hercegovine.

Kako je Komisija zaključila ove godine, „Bez pravovremene provedbe reformi, formalno otvaranje pristupnih pregovora bit će odgođeno.“

Sigurnost kao zamjena za reformu

Branitelji Daytona tvrde da kritičari zaboravljaju što je postignuto.

U ratu je ubijeno oko 100.000 ljudi, a milijuni su raseljeni. Gotovo tri desetljeća kasnije, Bosna i Hercegovina izbjegla je obnovu sukoba, a neki vjeruju da bi bez daytonske infrastrukture – visokog predstavnika i međunarodne vojne prisutnosti – nestabilnost i dalje bila moguća.

EUFOR – vojna mirovna misija Europske unije u Bosni i Hercegovini – trenutno ima oko 1500 vojnika u Bosni i Hercegovini, a pojačanja su poslana 2025. godine zbog napetosti koje je izazvao kontroverzni vođa Republike Srpske Milorad Dodik. Dvadeset pet zemalja EU i zemalja izvan EU doprinosi trupama.

Tanja Topić iz Friedrich-Ebert-Stiftunga u Banjoj Luci tvrdi da međunarodna sigurnosna jamstva ostaju ključna za svakodnevni život.

-Gotovo svake godine građani u Bosni i Hercegovini s tjeskobom se pitaju hoće li biti još jednog rata – rekla je

.- Snage EUFOR-a im daju određenu vjeru i nadu, jer je malo domaćih aktera u koje vjeruju – dodala je.No to oslanjanje na vanjski nadzor postalo je i politički plafon. Ako međunarodna zajednica jamči sigurnost, a EU ne zahtijeva strukturne reforme kao uvjet za pristupanje, poticaj za transformaciju institucija stvorenih 1995. ostaje slab.

Dodik i politika paralize

Milorad Dodik, proruski, srpski nacionalist i bivši čelnik Republike Srpske, često iskorištava ovu pat-poziciju, prijeteći odcjepljenjem regije s većinskim srpskom populacijom, a istovremeno koristi zaštite sustava kako bi izbjegao promjene.

Njegov sukob s visokim predstavnikom Schmidtom eskalirao je ove godine u kazneni postupak, kada je osuđen zbog odbijanja provedbe jedne od Schmidtovih odluka. Dodik je zbog presude smijenjen s dužnosti i zabranjeno mu je obnašanje dužnosti šest godina. Ali on je i dalje vrlo utjecajan u Republici Srpskoj.

U iznenađujućem potezu prošlog mjeseca, SAD su također ukinule sankcije Dodiku i njegovom užem krugu, ne nudeći puno objašnjenja.

Topić je napomenuo da se čelnik RS javno povezao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom te da postoje “sumnje” – iako nepotvrđene – da su ustupci koji se tiču prirodnih resursa Republike Srpske možda ponuđeni u zamjenu za ublažavanje sankcija.

Marko Prelec, viši analitičar Međunarodne krizne skupine, tvrdio je da fragmentacija Bosne i Hercegovine sada manje ovisi o samom Daytonu, a više o geopolitičkom okruženju koje ga okružuje. Republika Srpska obično ima bliže veze s Beogradom i Moskvom, dok ostatak zemlje više naginje Zapadu

.- Najbolja obrana od secesije je otpornost BiH i geopolitike. Nitko ne želi da se Bosna i Hercegovina raspadne ili da prizna neovisnu Republiku Srpsku – rekao je Prelec.

Nakon 30 godina, EU još uvijek nije izgradila vjerodostojnu strategiju za tranziciju Bosne i Hercegovine od mirovnog procesa do izgradnje nacije.

Sporazum je donio puno više nego što je itko očekivao 1995.: teritorijalni integritet, obnovu i desetljeća bez rata.

Ali bez politike proširenja EU koja bi mogla pokrenuti institucionalne promjene, Bosna i Hercegovina riskira da bude zauvijek zarobljena u sustavu osmišljenom da okonča prošlost, a ne da izgradi budućnost.

Pravo pitanje 2025. više nije je li Dayton propao – već može li Europa dovršiti ono što je Dayton započeo.

izvor: n1info.ba