Pitanje hoće li se listopadski izbori u Bosni i Hercegovini održati na vrijeme sve je prisutnije u javnosti, dok istovremeno jačaju upozorenja da bez uvođenja modernih izbornih tehnologija nema punog jamstva transparentnosti izbornog procesa.
Unatoč intervencijama Christiana Schmidta, politički sporovi oko izmjena Izbornog zakona i dalje usporavaju ključne procese. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine već je dodijelilo ugovor za nabavu novih izbornih tehnologija tvrtki Smartmatic, ali postupak još nije završen, jer postoji rok za žalbe, što dodatno produžuje neizvjesnost.
Dio političkog spektra otvoreno zagovara odgodu izbora dok se ne osiguraju tehnički uvjeti za njihovu provedbu. Argument je jasan - bez digitalnih rješenja i kontrole identiteta birača, prostor za manipulacije ostaje širok. Bosnu i Hercegovinu godinama opterećuju optužbe za izborne nepravilnosti, uključujući i pojavu tzv. „mrtvog glasanja“, što ozbiljno narušava povjerenje građana u izborni proces.
Uvođenje tehnologija poput biometrijske identifikacije i skenera glasačkih listića smatra se ključnim korakom prema smanjenju izbornih prijevara. Takva rješenja mogla bi spriječiti manipulacije unutar biračkih mjesta, uključujući poništavanje važećih glasačkih listića ili zlouporabu neiskorištenih glasova. Istodobno, digitalizacija bi omogućila i puno brže objavljivanje preliminarnih rezultata.
Međutim, tehnički aspekt cijelog procesa postavlja nova pitanja. Izbor dobavljača nije samo stvar cijene, već prije svega sigurnosti sustava i njegove otpornosti na potencijalne kibernetičke napade. Složenost projekta dodatno komplicira činjenica da uključuje ne samo nabavu opreme, već i razvoj softvera, dizajn i tisak glasačkih listića, logistiku distribucije i skladištenje osjetljive opreme.
Upravo zato postoji stvarna bojazan da bi kašnjenja u postupcima – bilo putem žalbi ili političke opstrukcije – mogla dovesti u pitanje spremnost sustava do dana izbora. Iako pravni okvir predviđa mogućnost odgode izbora u izvanrednim okolnostima, takav scenarij bi dodatno produbio političku krizu i otvorio vrata novim sporovima.
Dodatni problem je pitanje financiranja izbora, koje je u prethodnim ciklusima često bilo podložno blokadama i administrativnim kašnjenjima. Svako kašnjenje ili usporavanje u ovom segmentu izravno utječe na sposobnost institucija da na vrijeme provedu sve potrebne pripreme.
S druge strane, javnost sve više pokazuje svoj stav – velika većina građana podržava uvođenje novih tehnologija u izborni proces, bez obzira na etničku pripadnost ili geografiju. To ukazuje na široki društveni konsenzus da su promjene nužne.
U konačnici, dilema ostaje: hoće li politička volja pratiti tehničke potrebe sustava? Listopadski izbori još nisu formalno dovedeni u pitanje, ali dinamika procesa ukazuje na to da će nadolazeći mjeseci biti ključni. U zemlji u kojoj izbore godinama muče sumnje u njihovu regularnost, odluka o uvođenju tehnologije više nije pitanje modernizacije – već povjerenja u demokraciju
