Trumpova doktrina mijenja dinamiku u Europi: BiH može postati „siva zona“ sigurnosti

Iako se u dokumentu ne spominje Bosna i Hercegovina, njegova formulacija postavlja važna pitanja o tome što to u praksi znači za zemlju koja je NATO-u podnijela Godišnji nacionalni program (ANP) i koja je formalno aktivirala MAP fazu.

Trumpova strategija migracija i “civilizacijske erozije” stavlja Europu u potpuno drugačiji okvir od prethodnih američkih administracija. To znači da NATO prestaje biti prvenstveno vojno-sigurnosni projekt i dobiva novu političku dimenziju – što bi moglo dodatno produbiti podjele unutar Bosne i Hercegovine.

U poglavlju o Europi, dokument upozorava da će “članice NATO-a postati pretežno neeuropske u nadolazećim desetljećima”, što je povezano s migracijama i demografskim promjenama. Strategija nadalje traži:

“Hoće li oni svoje mjesto u svijetu ili svoj savez sa Sjedinjenim Državama doživljavati na isti način kao oni koji su potpisali NATO-ovu povelju?”.

U istom tekstu, Trumpova administracija također najavljuje zaustavljanje daljnjeg širenja NATO-a, neizravno gaseći nade zemalja poput Ukrajine – ali i postavljajući pitanje što to znači za Bosnu i Hercegovinu, koja je već u procesu pristupanja.

Gdje se danas nalazi Bosna i Hercegovina na putu prema NATO-u?

Bosna i Hercegovina je 2010. godine službeno dobila MAP (Akcijski plan za članstvo), najvišu pripremnu fazu za članstvo u NATO-u.BiH je formalno aktivirala MAP 2018. i usvojila nekoliko godišnjih planova reformi, iako je napredak stalno otežavala unutarnja politička podjela, prvenstveno otpor vlasti u Republici Srpskoj. Unatoč tome, proces je preživio zahvaljujući dosljednoj i snažnoj podršci Sjedinjenih Američkih Država, koje su bile ključni međunarodni akter u poticanju obrambene reforme, usvajanju ANP-a i održavanju stabilnog kursa prema Savezu.

Desetljeće kasnije, 2019. godine, NATO je odobrio prve Godišnje nacionalne programe (ANP), operativno aktivirajući MAP. Međutim, zbog unutarnjih nesuglasica, ANP-ovi nikada nisu dosljedno provedeni. Trumpova strategija prvi put dovodi u pitanje ovu vrstu podrške, jer jasno šalje poruku da NATO treba prestati širiti svoje članstvo i otvara dilemu o tome kakav će biti stav Washingtona prema budućim kandidatima.

Što je sljedeće za Bosnu i Hercegovinu

Iako dokument ne mijenja formalni status BiH u NATO proceduri, mijenja geopolitički kontekst u kojem se ta procedura odvija.Gubitak američkog zagovaranja posebno je osjetljiv za Bosnu i Hercegovinu jer znači slabljenje političke podrške na kojoj je godinama počivala sigurnosna arhitektura naše zemlje. Uvjeti za napredak u NATO-u oduvijek su bili teški i zahtijevali su unutarnji konsenzus, ali bez američkog posredovanja i pritiska na domaće aktere put do članstva postaje mnogo neizvjesniji.

U takvom okruženju sve je izvjesnije da bi se mogle ojačati političke strukture koje se protive NATO-u, te da će novu strategiju Washingtona pozdraviti kao potvrdu vlastitih stavova.

Ovakav preokret događaja također otvara prostor za snažnije djelovanje Rusije , koja godinama aktivno radi na sprječavanju širenja NATO-a na Balkanu. Republika Srpska dugo je inzistirala na “vojnoj neutralnosti”, što je u skladu s ruskim interesima, a sada ima i dodatni argument – da SAD više ne smatraju širenje NATO-a prioritetom. To slabi jedini međunarodni faktor koji je imao sposobnost uravnotežiti ruski utjecaj i očuvati stratešku orijentaciju BiH prema Zapadu.

Ukupna posljedica je da MAP, iako ostaje na snazi, efektivno ulazi u stanje zamrznute dinamike. Proces se tehnički može nastaviti, ali bez američkog političkog vodstva teško je očekivati stvarni napredak prema članstvu. BiH bi se tako mogla naći u sigurnosnom vakuumu – između NATO-a, kojem teži, i utjecaja Rusije, koja to nastoji spriječiti – što je posebno rizično za zemlju sa složenim političkim sustavom i ograničenim obrambenim sposobnostima.

Čak i ako Europska unija pokuša preuzeti dio uloge SAD-a, činjenica ostaje da EU nema vojnu infrastrukturu koja bi mogla zamijeniti jamstva NATO-a. Zbog toga je izgled članstva više simboličan nego stvaran, dok će svaka daljnja faza reformi ovisiti o političkoj volji domaćih institucija, koja godinama nije bila dovoljna za prevladavanje unutarnjih blokada.

Nova američka strategija stoga otvara najneizvjesnije poglavlje puta Bosne i Hercegovine prema NATO-u od 2006. godine. Zemlja koja je do sada računala na američko vodstvo sada se suočava s geopolitičkim okolnostima u kojima ta podrška slabi, što bi moglo usporiti ili potpuno zaustaviti njezin napredak prema Savezu. Za zemlju koja svoju dugoročnu sigurnost i stabilnost vidi u zapadnoj integraciji, ovo predstavlja ozbiljan izazov i prekretnicu koja će neminovno utjecati na njezin strateški položaj u godinama koje dolaze.

U nastavku su navedeni svi detalji Trumpove strategije, podijeljene po kontinentima, što je u skladu s njegovom politikom “Amerika na prvom mjestu”:

Europa

Strategija sadrži najoštrije kritike posebno upućene Europi i ponavlja tvrdnje krajnje desnice da Stari kontinent pati od “civilizacijske erozije” zbog migracija.

“Vjerojatnije je da će, najkasnije u roku od nekoliko desetljeća, članice NATO-a postati pretežno neeuropske “, navodi se u dokumentu od 33 stranice.

„Legitimno je pitati hoće li oni svoje mjesto u svijetu ili svoj savez sa Sjedinjenim Američkim Državama doživljavati na isti način kao oni koji su potpisali povelju organizacije (NATO)“ , dodaje se.

Dokument također poziva na “poticanje otpora” unutar Europe, koristeći neuobičajen jezik kada se govori o ključnim američkim saveznicima.

Američka administracija kritizira “cenzuru slobode govora i ugnjetavanje političke oporbe” u Europi, aludirajući na pokušaje obuzdavanja uspona krajnje desnice u nekim zemljama. U tekstu se nadalje obećava da neće biti daljnjeg širenja NATO-a, čime se ponovno slabe nade Ukrajine, koja se suočava s ruskom invazijom, da postane članica.

Latinska Amerika

Dokument predstavlja svojevrsno oživljavanje Monroeove doktrine iz 1823. godine, koja je Latinsku Ameriku isključivo stavljala u sferu interesa SAD-a, navodi France Presse. Prema onome što strategija naziva “Trumpovom posljedicom” doktrine, cilj je “obnoviti američku premoć” u Latinskoj Americi.

U tekstu se naglašava da Sjedinjene Države moraju osigurati pristup resursima i strateškim lokacijama u regiji te osigurati da su vlade “dovoljno stabilne i dobro upravljane kako bi spriječile i obeshrabrile masovne migracije u Sjedinjene Države”.

Strategija naglašava da će SAD “spriječiti bilo kojeg protivnika izvan hemisfere da rasporedi prijeteće snage ili druge sposobnosti ili da posjeduje ili koristi stratešku opremu” – što se odnosi na Kinu.

na Kinu.

Azija

Nakon desetljeća američkog fokusa na uspon Kine, strategija prikazuje azijsku silu kao suparnika, ali se prvenstveno usredotočuje na gospodarstvo.

Rebalansirat ćemo ekonomske odnose između Sjedinjenih Država i Kine, a reciprocitet i pravednost učinit ćemo našim prioritetima kako bismo obnovili američku ekonomsku neovisnost “, navodi se.

Kada je riječ o Tajvanu, koji je u kineskom vlasništvu, dokument održava postojeću politiku očuvanja statusa quo.

Istovremeno, od Japana i Južne Koreje se traži da više doprinesu obrani demokratskog otoka.Strategija također izražava entuzijazam za jačanje odnosa s Indijom, kojoj su se udvarali mnogi američki predsjednici, iako su se odnosi pogoršali tijekom Trumpovog mandata. SAD bi, kako se navodi, trebao poticati Indiju – povijesno nesvrstanu zemlju s napetim odnosima s Kinom – “da doprinese sigurnosti indo-pacifičke regije”.

Bliski istok i Afrika

Bliski istok desetljećima dominira američkom vanjskom politikom, ali dokument, kao i strategije prethodnih administracija, zagovara smanjeni fokus na regiju. Naglašava se da, zahvaljujući jačanju energetske neovisnosti, SAD više neće toliko ovisiti o nafti iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva, a naglašava se i slabljenje Irana nakon američkih i izraelskih napada.

Strategija je relativno nejasna kada je riječ o Izraelu, koji je dugo bio među ključnim prioritetima SAD-a, te samo navodi da zemlja treba biti “sigurna”.Što se tiče Afrike, strategija poziva na promjenu fokusa sa slanja pomoći na osiguranje ključnih resursa.

izvor: n1info.ba