U izjavi se posebno naglašava stradanje Hrvata u Bugojnu tijekom rata te se povezuju aktualne političke rasprave s ratnim događajima i položajem konstitutivnih naroda u BiH.
Priopćenje za medije prenosimo u cijelosti:
„Izjava ministra obrane BiH Zukana Heleza da je današnje ustavno uređenje Bosne i Hercegovine „izravna posljedica agresije, genocida i UZP-a“ predstavlja brutalnu laž i manipulaciju koju poriče sam grad u kojem živi.“
I u kojem je tijekom rata, kao pripadnik Armije BiH, promatrao etničko čišćenje 15.000 sunarodnjaka Hrvata i ubojstvo njih više od 200, a sudbina 15 otetih i nestalih visokih vojnih i političkih dužnosnika još uvijek je nepoznata.
Helezova amnezija, kao i mitomanija koju uporno ponavljaju istomišljenici, padaju upravo na testu Bugojna - Vukovara u središnjoj Bosni, koji je doživio kalvariju teško opisivu ljudskom umu.
Kad Helez govori o UZP-u, on zapravo pokušava ušutkati Hrvate, slijedeći primjer jugoslavenskih časnika KOS-a i istražitelja UDBA-e u bivšoj državi, kako ne bi svjedočili o strahotama za koje Helez također snosi odgovornost. Barem moralno. Ako uopće postoji moral. Ako Bugojno nije primjer organiziranog etničkog čišćenja i udruženog zločinačkog pothvata protiv Hrvata, što onda jest?
Prije rata, Bugojno je imalo oko 15 tisuća Hrvata. Bili su prognani, zatvoreni u logorima, ubijani, zlostavljani, odvedeni na stratišta, a svi tragovi hrvatske prisutnosti sustavno su uništavani.
Na području Bugojna, logori za Hrvate bili su stadion Iskra, Kalin, salon namještaja, podrumi i drugi objekti pretvoreni u mjesta zatočenja i mučenja hrvatskih civila i branitelja.
Neka onda Helez objasni javnosti: kako se zove fenomen kada konstitutivni narod gotovo nestane s određenog područja? Kako se zove sustavno pritvaranje civila, logori, masovne grobnice, nestanci i protjerivanja? A sudovi još uvijek čekaju konačne presude. Ako to nije etničko čišćenje, onda neka nam objasne što jest.
Ako ovo nije organizirani kriminalni projekt usmjeren protiv naroda, kako onda možemo nazvati ovaj fenomen?
Bugojno je samo vjerna slika naslijeđa Armije Bosne i Hercegovine.
Ta je vojska bila vojska jednog naroda – bošnjačkog/muslimanskog – koji se borio za unitarnu, bošnjačku državu u kojoj bi Hrvati imali ulogu stanara.
Tragovi iz srednje Bosne: Bugojno, Travnik, Uskoplje, Fojnica, Kakanj, Zenica, Vareš... Nevini mrtvi, spaljene kuće, silovani, pretučeni, prognani još uvijek čekaju pravdu.
Ta ratna politika nastavlja se i danas pod krinkom "građanske BiH" i "demokratske većine", vodeći isti zločinački pothvat koji potpuno ignorira činjenicu da su upravo politika majorizacije i pokušaj dominacije bili jedan od ključnih razloga rata u BiH.
Kao što su doveli, to je važno upozorenje, na uništenje i propast naše nekad zajedničke države.
Zato Daytonski sporazum nije „pogreška povijesti“, već okvir koji je zaustavio rat i omogućio minimalnu ravnotežu između konstitutivnih naroda.
Naša je zadaća očuvati taj sustav koji jamči opstanak ove zemlje, mir i napredak triju naroda i svih građana. Pokušaji postizanja ratnih ciljeva u miru drugim sredstvima nastavak su nasilja na koje su Hrvati uvijek znali odgovoriti. I braniti se“, stoji u priopćenju Koordinacije udruga Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane u Bosni i Hercegovini.